"HIDROELEKTRANE NA DRINI" a.d. Višegrad
HIDROELEKTRANA VIŠEGRAD
Rijeka Drina
DRINA je bila putnik kao i svi putnici - svojim pravcem ka svome cilju, onako kako putuju sve vode svijeta. Imala je svoju narav i svoju ćud, ponekad dobru, a ponekad zlu. Silovita, divlja i bučna, toliko da ne gleda kuda i kako nosi sve pred sobom, ali divljina njena ukroćena je ovdje kod Višegrada, uzeta je njena snaga u ljudske ruke.
Još u 16. vijeku veliki vezir Mehmed-paša Sokolović, prvi do sultana u dalekom Carigradu, sjećao se moći ove rijeke, kada je kao dijete prevezen skelom na drugu obalu, u drugi svijet. To sjećanje je nosio u sebi, kao sliku rodnog kraja, i kada je bio na vrhuncu svoje slave odlučio je da premosti rijeku i izgradi na njoj ćupriju jednu od najvećih u turskoj carevini.
Čovjek je odavno znao moć i snagu ove rijeke, ali je tek ljeta gospodnjeg 1989. zaustavio, ovu silovitu ljepoticu, izmijenio krajolik i stavio je pod kontrolu. Voda koja nikada nije umjela da stane sada je u jezeru HE “Višegrad“, poslušna i mirna.
Oko ćuprije, na obalama Drine smještena je varošica Višegrad, čije se ime pominje još u XIV vijeku, koja se razvila kao trgovačko mjesto i karavanska postaja na dubrovačkom drumu za Srbiju i dalje prema Carigradu.
Na tome istom putu je Dobrun u kome je za vrijeme Cara Dušana bio župski dvor i tri kule - stražarnice. Tu je podignut i manastir početkom XIV vijeka. Pored hrama su postojali konaci. Vijekovima je manastirski kompleks razgrađivan, dograđivan i konačno dograđen i održao se do današnjih dana da spaja srpski narod sa lijeve i desne obale Drine.
Rijeka Drina nastaje spajanjem rijeka Tare i Pive kod Šćepan Polja, teče u pravcu jug-sjever, te kao najveća pritoka rijeke Save pripada crnomorskom slivu.
Osnovni energetski parametri vodotoka dati su u tabeli ispod.
| Dužina riječnog toka | 341 km |
| Kota izvorišta | 432,5 mnm/m asl |
| Kota ušća | 75,5 mnm/m asl |
| Ukupni pad: | 357,0 m |
| Prosječni: - Pad u gornjem toku - Pad u srednjem toku - Pad u donjem toku |
1,05 0/00 1,63 0/00 0,93 0/00 0,66 0/00 |
| Površina slivnog područja: | 19.570 km2 |
| Nadmorska visina slivnog područja | 75,5-2.500 mnm/m asl |
| Količina padavina | 700-3.000 mm |
| Prosječni specifični poticaj | 19 l/s/km2 |
| Prosječni višegodišnji proticaj na izvorištu | 157 m3/s |
| Prosječni višegodišnji proticaj na usću | 425 m2/s |
Studije o korišćenju rijeke Drine u energetskom i vodoprivrednom smislu rađene su praktično u kontinuitetu kroz cijeli dvadeseti vijek. S obzirom da su proticaji rijekom Drinom vezani za padavine kišno-snježnog tipa, sa dvije sezone malih i dvije velikih proticaja, svaka koncepcija korišćenja, logično, je podrazumijevala izravnanje protoka, preko formiranja maksimalno mogućih akumulacija, što se svakako kosilo sa uticajima na životnu sredinu i postojeću infrastrukturu. Problem je usložnjavala i činjenica da je Drina granična rijeka. Zbog svega ovoga konačna vodoprivredna osnova nikad nije usvojena.
Sve ovo imalo je za posljedicu znatnu devalvaciju tehničkog hidropotencijala, posebno uzrokovanu urbanizacijom, tako da je u sadašnjem stanju, realno koncepcijsko rješenje korišćenja preostalog energetskog potencijala na osnovnom vodotoku :
- u gornjem toku od izvorišta do Višegrada:
- potez uzvodno od Foče: HE „Buk Bijela“ sa padom od 96 m i HE „Foča“ sa padom od 17,5 m
- potez Foča-Goražde 3 stepenice, sa padom po 11 m
- u srednjem toku od Višegrada do Zvornika 3 stepenice (Rogačica, Srednje Tegare i Mala Dubravica)
- u donjem toku od Zvornika do ušća 4 stepenice, sa padom po 14 m.
Pri koncipiranju ovog rješenja vodilo se računa o uklapanju budućih hidrotehničkih objekata u okruženje, tako da su buduće akumulacije, osim HE „Buk Bijela“, planirane uglavnom u koritu rijeke, a relativno male stepenice omogućile bi longitudinalnu prohodnost za ribe ribljim stazama, jer će sasvim sigurno, u budućnosti realizacija bilo kog hidroenergetskog objekta prvenstveno zavisiti od valjanog uklapanja u ekološko i socijalno okruženje, bez obzira na sve pozitivne energetsko-ekonomske i privredne efekte.
